U ponedjeljak 6. travnja 2026. u Osijeku, u prostorijama Protestantske reformirane kršćanske crkve, održan je susret biskupa dr. sc. Jasmina Milića i dr. sc. don Dejana Turze u ozračju uskrsnog hoda, duhovnosti Emausa i prijateljskog zajedništva. Susret nije imao samo bratski i protokolarni karakter, nego i jasno radno usmjerenje, budući da je bio dio priprave da se i župe Sutomore, Šušanj i Brce uključe u molitvu za kršćansko jedinstvo.

Tijekom susreta biskup Milić predstavio je izložbeni i muzejski dio, kao i bogoslužni prostor te upoznao don Dejana s radom i djelovanjem crkvene zajednice. U znak međusobnog poštovanja i teološke blizine, razmijenili su i pisane primjerke svojih doktorata. Susret je bio obilježen otvorenošću, poštovanjem i željom da se zajedništvo ne zadrži samo na riječima, nego pretoči u konkretne korake i mjesne inicijative.

Don Dejan je tom prigodom istaknuo kako je u Rimokatoličkoj crkvi proglašena Godina svetoga Franje te naglasio da mu je ta tema osobito bliska, jer i osobno živi franjevačku duhovnost kao član bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda, odnosno OFS a. Kazao je kako jubilej svetoga Franje ne bi smio ostati tek povijesni spomen, nego postati duhovni poziv čovjeku našega vremena. „Godina svetoga Franje ne poziva nas da se samo divimo Franji, nego da počnemo živjeti kao on. U vremenu u kojem virtualno često nadjačava stvarno, a buka svijeta potiskuje tišinu srca, sveti Franjo vraća nas jednostavnosti, milosrđu, bratstvu i konkretnoj ljubavi“, istaknuo je don Dejan.

Govoreći o sadržaju same jubilejske godine, podsjetio je da je riječ o posebnoj godini koja traje od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027., proglašenoj o 800. obljetnici smrti svetoga Franje Asiškoga. Po njegovim riječima, jedna od najsnažnijih poruka toga jubileja jest da svetost nije rezervirana za nekolicinu, nego da je dostupna svima, laicima, redovnicima, bolesnima, starijima i svima koji u ograničenjima života znaju prikazati molitvu, patnju i vjernost. „Svetost nije bijeg iz svijeta, nego odgovor na krizu svijeta. Nije dovoljno samo vjerovati ili se nadati. Nada mora postati djelotvorna ljubav“, rekao je don Dejan.

U razgovoru je otvorena i tema budućeg susreta molitve za jedinstvo kršćana pred Duhove koja se održava kao Molitva za kršćansko jedinstvo, koji bi se u župama Sutomore, Šušanj i Brce mogao održati 12. svibnja, na dan kada se u Crnoj Gori slave dvojica velikih svetaca, pravoslavni sveti Vasilije Ostroški i rimokatolički sveti Leopold Bogdan Mandić. Upravo ta simbolika, istaknuto je, nosi snažnu poruku duhovnoga približavanja i poštovanja među kršćanima različitih tradicija.

Don Dejan je pritom naglasio da je sveti Vasilije Ostroški već odavno znak otvorenosti koja nadilazi konfesionalne granice. „Na Ostrog ne dolaze samo pravoslavni. Ondje dolaze ljudi različitih vjera, tražeći utjehu, pomoć, ozdravljenje i mir. To samo po sebi govori da svetost uvijek nadilazi granice koje ljudi postavljaju“, rekao je. Govoreći o svetom Leopoldu Mandiću, podsjetio je kako je taj svetac ostao duboko zapamćen i po svojoj želji za jedinstvom kršćana. „Sveti Leopold nije jedinstvo shvaćao kao dominaciju jednih nad drugima, nego kao čežnju srca, kao molitvu i kao služenje. U tome je i danas snažan uzor“, dodao je. Na susret sam siguran da bi se pored katolickih vjernika rado odazvali I pravoslavni vjernici kao I iz razlicitih protestantskih crkava

Kao mogući naslov i duhovni okvir toga budućeg susreta predložena je sintagma Hvaljen budi Gospodine moj, prema omiljenom geslu sv Franje te knjizi Hvaljen budi Gospodine moj, franjevačke pjesme u Hrvatskoj, koju je don Dejan među ostalim darovao biskupu Miliću. Time bi susret, osim ekumenske i molitvene dimenzije, dobio i franjevački ton zahvalnosti, bratstva i slavljenja Boga koji okuplja različite ljude u istoj čežnji za mirom.

Jedna od važnih tema razgovora bila je i iskustvena dimenzija zajedništva u malim sredinama. U tom je kontekstu istaknuto kako su Tordinci dragocjen primjer stvarnog, a ne deklarativnog suživota. Don Dejan je naglasio da pravo jedinstvo nastaje ondje gdje nema skrivenih teritorijalnih ambicija, ideološkog pritiska ni pokušaja preodgajanja drugih. „Jedinstvo propada kad postane sredstvo dominacije, a uspijeva kad ostane prostor slobode. Tamo gdje ljudi zajedno dijele i dobro i zlo, ondje zajedništvo nije projekt nego život“, kazao je.

U tom je svjetlu povukao i paralelu sa Sutomorom, za koje je istaknuo da također nosi snažno iskustvo suživota i blizine među kršćanima. „Male sredine ponekad daju veće lekcije od velikih centara. Ondje gdje ljudi nisu jedni drugima teorija nego susjedi, rodbina i svakodnevica, jedinstvo postaje stvarno. Ne mjeri se kad je lako, nego kad se zajedno nosi teret života“, rekao je don Dejan.

Razgovor je zahvatio i širi ekumenski horizont, osobito u svjetlu izjava Protestantske reformirane kršćanske crkve o jedinstvu Crkve (Vidi ovdje). Sugovornici su se složili da je važno razlikovati jedinstvo u istini od površnoga irenizma i da budućnost ekumenskog puta ne leži u brisanju identiteta, nego u poštovanju, dijalogu, suradnji i zajedničkom svjedočenju. Don Dejan je u tome prepoznao osobito važnu misao. „Jedinstvo Crkve ne može se graditi na prisili, nego na istini, slobodi i obraćenju srca. Ondje gdje nema skrivenog projekta, postoji prostor da Duh Sveti radi ono što ljudi sami ne mogu dovršiti“, istaknuo je.

Zaključno, susret u Osijeku pokazao je kako teološki razgovor, osobno poštovanje i konkretna pastoralna suradnja mogu otvoriti put novim oblicima molitve i blizine među kršćanima. U vremenu obilježenom podjelama, ideološkim napetostima i površnim govorom o jedinstvu, ovaj susret biskupa dr. sc. Jasmina Milića i dr. sc. don Dejana Turze nosi tišu, ali dublju poruku. Pravo zajedništvo ne nastaje ondje gdje jedni druge žele preoblikovati po vlastitoj mjeri, nego ondje gdje se, pred Kristom, uče zajedno hodati.