Hrvatska protestantska konferencija (HPK) obratila se javnosti  2. prosinca 2024. godine priopćenjem u vezi emisije Nedjeljom u 2 Hrvatske radio televizije emitirane 1. prosinca 2024. godine. U navedenoj je emisiji gostovala gospođa Lucija Marković govoreći o svome iskustvu u zajednici Riječ Života, koje je opisala kao traumatično zbog odgoja u religiji. Svojim priopćenjem HPK je upozorila na medijski linč koji je uslijedio nakon navedene emisije. Naime, intervju gospođe Lucije Marković je pokrenuo lavinu negativnih komentara prema zajednici Riječ Života, odnosno prema drugim manjinskim vjerskim zajednicama, nazivajući ih se opasnim protestantskim sektama i sl.

Nedugo nakon ove emisije, mediji su objavili vijest da su pripadnici zajednice Mesijanski Židovi zanemarivali svoje bebe i da su ih nakon smrti zakopali u svome dvorištu. Nakon ove vijesti, medijska hajka protiv pripadnika protestantskih crkvi koje i nemaju direktne veze niti sa zajednicom Riječ Života niti sa zajednicom Mesijanskih Židova se nastavila. Sve više je novinskih i internetskih članaka koji donose svoje sudove o zajednici Riječ Života, o Mesijanskim Židovima kao i o drugim manjinskim vjerskim zajednicama. Sukus većine tih objava je: „Čuvajte se opasnih, protestantskih sekti“.

Sa samim izrazom „sekta“ treba biti oprezan jer naše zakonodavstvo ne poznaje takav termin, a u sociološkom i religijskom kontekstu, skoro svaka vjerska zajednica bi se mogla proglasiti sektom. Događa se da određena vjerska zajednica sve druge vjerske zajednice smatra sektama. Ako se sektama smatraju manjinske vjerske zajednice, treba znati da je većinska vjerska zajednica u Hrvatskoj u nekim dijelovima svijeta manjinska a da su manjinske vjerske zajednice u Hrvatskoj u nekim dijelovima svijeta većinske. Isto tako, radi se o uvrjedljivom terminu, jer kad za nekoga kažete da je pripadnik sekte, obilježavate ga kao potencijalno opasnu osobu.

Ovi navedeni događaji potaknuli  su Vijeće Hrvatske protestantske konferencije da dana 9. prosinca 2024. godine osnuje Komisiju za promicanje vjerskih prava i sloboda te se ista javnosti obraća svojim prvim priopćenjem.

U komentarima na spomenuto priopćenje HPK koji su se mogli pročitati na društvenim mrežama, postavila su se, između ostalih i sljedeća pitanja na koje se Komisija očituje:

Zašto se u priopćenju HPK nije progovorilo o traumi gospođe Lucije Marković?

Općenito govoreći, termin trauma ima svoju definiciju i ne može se olako koristiti, posebno kada se nekoga optužuje. Razumijemo da je mnogima neugodno u određenoj vjerskoj ili nekoj drugoj zajednici, ali neugoda nije trauma.

HPK se u svome priopćenju očitovala na tvrdnje koje je gospođa Marković izrekla u emisiji Nedjeljom u 2. U istoj je govorila o svojim iskustvima opisujući ih kao traumu. Ta iskustva se odnose na njen doživljaj vjerskih obreda u zajednici u koju je svojom voljom dolazila. Treba reći da se krštenja u zajednici Riječ Života obavljaju nad osobama koje su odrasle i koje krštenju pristupaju svojom slobodnom voljom i odlukom. Po informacijama koje smo dobili iz zajednice Riječ Života, gospođa Lucija Marković je krštena 15.06. 2014. godine, dakle kada je imala 15 godina (kao srednjoškolka) i to na njen zahtjev o čemu postoji i zamolba koju je napisala svojeručno. Također je potpisala da bez ikakve prisile, na temelju svoje odluke pristupa krštenju. Njena majka koja je imala potpuno skrbništvo nad njom, dala je svoju suglasnost za krštenje. No, krštenjem se ne pristupa automatski u članstvo ove crkve. Za članstvo u ovoj crkvi se mora podnijeti zahtjev, odnosno ispuniti pristupnica i tek nakon određenog vremena, pola godine, godinu a kod nekoga i duže, osoba može biti primljena u članstvo. Po informacijama koje smo dobili iz zajednice Riječ Života, Lucija Marković nikada nije postala punopravni član crkve. Dakle, iako se u medijima govori kako je gospođa Lucija Marković ovoj zajednici pristupila sa 11 godina, to, sukladno informacijama iz zajednice Riječ Života, nije točno.

Koliko se može razumjeti iz intervjua, u životu i obredima zajednice je svojevoljno sudjelovala. Dakle, gospođa Lucija Marković je govorila o svome subjektivnom doživljaju vjerničkog iskustva i obreda u zajednici Riječ Života, nazivajući ta iskustva traumatičnim. Bez obzira na njenu tvrdnju da je iz te zajednice „teško izaći žive glave“, što je veoma neodgovorna i opasna izjava, ovoj su Komisiji poznate brojne osobe koje su izašle iz navedene zajednice bez ikakvih posljedica i bez traumatičnih iskustava i koje su ostale u dobrim odnosima, kako sa pastorom i vodstvom navedene zajednice, tako i sa vjernicima iste. S obzirom da je svojevoljno pohađala zajednicu Riječ Života, te svojom slobodnom voljom prestala u istu dolaziti, smatramo da je gospođa Lucija Marković ostvarivala svoja vjerska prava i slobode i da ista nisu dovedena i pitanje. Prestankom pohađanja zajednice Riječ Života i deklarirajući se kao lezbijka, jasno je da njena ljudska prava i slobode na drugačije mišljenje i djelovanje od učenja navedene zajednice nisu ugrožena. U navedenu je zajednicu istina počela dolaziti kao malodobna osoba, ali opet bez ikakve prisile, što se može zaključiti i iz njenog intervjua, a zajednicu je prestala pohađati već kao zrela, punoljetna osoba.

Dakle, ovdje se osvrćemo na ono što je gospođa Lucija sama izrekla u emisiji Nedjeljom 2. Što se tiče njenih, navodnih traumatičnih iskustava, ukoliko su ista uzrokovana bilo kakvim nasiljem, pozivamo je da kroz nadležne institucije dokaže svoje tvrdnje. Ova Komisija se zalaže za prava i slobode vjerskih zajednica, ali i za odgovornost i zakonito djelovanje istih. Ukoliko su na bilo koji način dovedena u pitanje njena ljudska prava i slobode, ukoliko joj se prijetilo, zaključavalo mimo njene volje (dakle, oduzimala joj se sloboda), ukoliko joj je bio ugrožen život ili joj se sada prijeti od strane navedene zajednice ili bilo koje druge vjerske zajednice odnosno pojedinaca, neka pred nadležnim institucijama dokaže svoje tvrdnje i u tome slučaju neka iste postupe sukladno Zakonu. Ukoliko je bilo tko od strane bilo koje vjerske zajednice, odnosno od pojedinaca  doživio  psihičko, fizičko, seksualno i svako drugo nasilje, vjerska zajednica odnosno predstavnici iste trebaju snositi odgovornost. No, u isto vrijeme, smatramo da dok se ne dokaže suprotno, zajednica Riječ Života, kao i svaka druga vjerska zajednica ima pravo zatražiti od nadležnih institucija zaštitu svojih prava na javno izražavanje i prakticiranje svoje vjere. Isto tako, svaka vjerska zajednica ima se pravo zaštiti od kleveta, laži i javnog sramoćenja.

Zašto se HPK očitovala kada Savez crkava Riječ Života nije članica iste?

Ustav Republike Hrvatske jamči sljedeće: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede…” (čl. 40, 41).  Pravo na vjerovanje, naučavanje i prakticiranje vjere, jedno je od temeljnih ljudskih prava. U prozivanju  zajednice Riječ Života očito je da se ista kritizira zbog određenih vjerovanja koja su svojstvena i drugim kršćanskim zajednicama. Odnos prema homoseksualnosti, prema predbračnom seksu i i sl. nije svojstven samo zajednici Riječ Života. Isti stav dijele i druge kršćanske crkve pa i ostale religije, poput islama i judaizma. Pravo je vjerske zajednice da naučava određene vjerske istine, i da traži od vjernika da žive sukladno njima, kao što je pravo pojedinca da ne prihvaća iste. Isto tako, zajednica Riječ života je prozvana zbog prakticiranja službe oslobođenja odnosno egzorcizma. Takvi obredi su poznati u rimokatoličkoj, pravoslavnoj kao i u drugim kršćanskim crkvama. No, zajednica Riječ Života je zbog ove prakse i zbog svoga vjerovanja o homoseksualnosti, predbračnom seksu i sl. prozvana opasnom sektom. Takvom logikom stvari većina bi se vjerskih zajednica mogla prozvati opasnim sektama. Prozivanjem vjerovanja i prakse samo jedne vjerske zajednice, krši se Ustav Republike Hrvatske o jednakosti vjerskih zajednica i pravu na slobodno izražavanje i prakticiranje vjere. U tome smislu, nebitno je što Riječ Života nije članica HPK. Stav ove Komisije je da su zajednici Riječ Života povrijeđena njena vjerska prava i slobode. U isto vrijeme, kako smo gore naveli, pozivamo gospođu Luciju Marković da pred nadležnim institucija dokaže suprotno. Ova će se Komisija zalagati za vjerska prava i slobode svih vjerskih zajednica odnosno njihovih pripadnika, ali i za njihovu odgovornost.

HPK je reagirala i zbog medijskog linča ne samo prema zajednici Riječ Života već i prema protestantima, budući je gospođa Lucija Marković navela da je Riječ Života protestantska zajednica. Kako je navedeno u priopćenju HPK, u slučaju zajednice Riječ Života ne radi se o tradicionalnoj protestantskoj crkvi, već zajednici koja ima svoje korijene u pentekostno-karizmatskom pokretu. Radi se o jednoj od crkava reformacijske baštine. No, to nije razlog da ih se naziva opasnom sektom. Članice HPK su crkve čije župe djeluju od 16. stoljeća na prostoru današnje Hrvatske, poglavito u Slavoniji i Baranji. Najstarija hrvatska župa kontinuirano  djeluje u Tordincima od 1551. godine kada je zabilježen i i njen prvi spomen. U Baranji djeluju  kontinuirano brojne protestantske župe već skoro 500 godina, kao što je župa u Kneževim Vinogradima, Lugu i sl.

Budući da je gospođa Marković u navedenoj emisiji Nedjeljom u 2 rekla da je Riječ Života protestantska zajednica, dio javnosti koji nije dovoljno upućen, a nažalost i brojni mediji, odnosno medijski djelatnici, pokrenuli su medijsku hajku protiv protestantizma koji je uzgred rečeno u mnogim zemljama Europske unije većinska konfesija. HPK su se javili brojni pripadnici protestantskih crkvi ali i Crkava reformacijske baštine koji su doživjeli neugodnosti i stres zbog govora mržnje pa čak i pozivanja na nasilje prema protestantima a koji su uzrokovani intervjuom gospođe Marković u emisiji Nedjeljom u 2. Ako bi smo govorili o traumi na način kako je razumije gospođa Marković, mogli bi smo reći da je njen intervju prouzročio traumatiziranje nekoliko tisuća protestanata u Hrvatskoj ali i šire jer su i mediji u regiji prenijeli ovu vijest.

Zanemarivanje djece i Mesijanski Židovi

U slučaju roditelja koji su svoju malodobnu djecu zanemarivali te nakon smrti pokopali u svome dvorištu, i tvrdnji pojedinih medija da su to uradili iz vjerskih razloga jer navodno pripadaju vjerskoj zajednici „Mesijanski Židovi“, ova Komisija upozorava da do sada nema jasnog dokaza da navedeni roditelji pripadaju zajednici Mesijanskih Židova. Kada bi to i bila istina, pripadnost ovoj zajednici nije mogla biti uzrok njihovog čina. Naime, Mesijanski Židovi su kršćanski pokret među Židovima ali i nežidovima koji su prihvatili kršćansko učenje, poglavito da je Krist Mesija, ali su zadržali određene židovske obrede, blagdane i sl. Mesijanski Židovi ne naučavaju da se djeca trebaju ubijati (iako nema dokaza da su ovi roditelji ubili svoju djecu) zanemarivati i sl. Odnos ovih roditelja prema njihovoj djeci nije mogao biti uzrokovan njihovom navodnom pripadnošću Mesijanskim Židovima.

Često u medijima možemo čuti ili pročitati vijesti o teškim kaznenim djelima, kao što su zlostavljanja, ubojstva, zanemarivanja djece, nanošenje teških tjelesnih ozljeda  i sl. U većini takvih vijesti se ne navodi da je npr. rimokatolik ubio suprugu, da je rimokatolik zanemarivao ili zlostavljao djecu. No, kada se pojavi sumnja da netko tko je počinio određeno kazneno djelo, pripada nekoj manjoj vjerskoj zajednici, tada se, bez da je to i dokazano i potvrđeno, navodi kako pripada opasnoj sekti. Takve tvrdnje pokreću medijski linč uglavnom prema onima koji ne pripadaju većinskoj Crkvi.

Ukoliko bilo koja vjerska zajednica naučava i potiče nasilje, zanemarivanje djece ili promiče bilo koje drugo kazneno djelo, nadležne institucije trebaju djelovati sukladno Zakonu i takvim vjerskim zajednicama zabraniti djelovanje. U isto vrijeme treba reći da određeni pojedinci imaju svoje viđenje vjere koje može biti suprotno od naučavanja vjerske zajednice kojoj pripada ili koju simpatizira. Moguće je da netko počini i određeno kazneno djelo, pozivajući se na svoja vjerska uvjerenja. Ukoliko ona nisu poticana od vjerske zajednice, u tome slučaju, za takva je djela odgovoran samo pojedinac.

Nitko ne smije biti diskriminiran zbog svoga vjerovanja ili nevjerovanja. Svaka vjerska zajednica ima pravo naučavati svoj nauk i od vjernika tražiti da živi sukladno istom. Svaki pojedinac, kako smo naglasili ima pravo neprihvaćanja određenog nauka i istupanja iz zajednice čiji nauk ne prihvaća. Nitko zbog takve svoje odluke ne smije trpjeti bili kakvo nasilje od strane vjerske zajednice. No, i vjerska zajednica ima pravo tražiti zaštitu svojih prava i sloboda kada su ista ugrožena neistinama ili neodgovornim govorom mržnje koje nerijetko prerasta u javni medijski linč, čemu već danima svjedočimo na našem medijskom prostoru.

Komisija za promicanje vjerskih prava i sloboda Hrvatske protestantske konferencije

Br. 1-12/2024

13. prosinca 2024.